HajduÄko veÄe
Život junaka opisan u romanu “Hajduk Stanko” Janka Veselinovića, podstakao je crnobarske momke da davne 1966. godine organizuju takmiÄenje za izbor hajduÄkog harambaše. Ovo prvo momaÄko takmiÄenje je preraslo u veliku manifestaciju opštine Bogatić – “HajduÄko veÄe”, koja se organizuje svake godine u avgustu mesecu. Osnovna ideja ove manifestacije je da se novim generacijama doÄara život njihovih predaka, da uživaju u lepotama nekadašnjeg života, a starijim MaÄvanima da se sete vremena svoje mladosti, koje je bilo znatno bliže starim obiÄajima nego ovo današnje.U toku programa, posetioci manifestacije "HajduÄko veÄe" mogu videti: maÄvansku svadbu, izložbu domaće radinosti, izložbu MaÄvanskog likovnog naselja, prisustvovati veÄeri pesnika MaÄve, takmiÄenju za izbor harambaše, izboru za najlepši fijaker i posmatrati kulturno-umetniÄki programu koji izvode folklorni amateri i estradni umetnici.Deo programa se održava u Bogatiću i Sovljaku.
U popodnevnim Äasovima, na hipodromu, "kod mladoženjine kuće" se okupljaju svatovi. Kada se okupe, svadbena kolona koju Äine fijakeri i Äeze, bogato okićeni peškirima i cvećem kreće po mladu. Prema scenariju programa, mladina kuća je u Etno-parku u Sovljaku. Na ulasku u Sovljak, svadbenu kolonu i mnogobrojne goste saÄekuje hajduÄka busija.Iz Sovljaka svadbena kolona kreće u Crnu Baru, gde se prikazuje dovodjenje neveste u novi dom sa svim prikladnim pojedinostima.Najinteresantniji deo programa za posetioce je takmiÄenje za izbor harambaše. Mladići se takmiÄe u preskakanju panja, bacanju kamena s ramena, nadvlaÄenju klipka, borbi na brvnu, penjanju uz drvo i penjanju uz drvo. Uz Drinu, na mestu koje je poznato kao Vasin šib, najspretniji, najokretniji i najspremniji momak dobija hajduÄku sablju i titulu harambaše godine. Mladić koji tri puta osvoji titulu dobija sablju u trajno vlasništvo. Prilikom predaje sablje harambaši, vadi se nož iz cagrije ( futrola za viseći, mali nož ), njime se prekrsti pogaÄa, a onda se od nje seÄe komad. Jedno parÄe umoÄeno u so jede "harambaša", a zatim skida anteriju na koju se stavlja sablja. Na kraju "harambaša" sveÄano diže i ljubi sablju. "... Sprema se kićena Äutura, podnizana niskama talira i cvancika, i jedan ukućanin uzima, meće u zobnicu pa je nosi od uzovnika do uzovnika...!
Ovako su, po Janku Veselinoviću, poÄinjale pripreme za svadbu u MaÄvi. Domaćin, najÄešÄ‡e mladoženjin otac sa Äuturom kao pozivnicom za svadbu kreće da zove goste. Prvo se zvao kum koji venÄava mladence, zatim stari svat, starojko, pa dever, a onda rodbina i ostalni uzovnici.Na dan svadbe, svatovi se okupljaju kod mladoženjine kuće. Posle posluženja (slatko i rakija), svadbena kolona kreže po mladu. Kolonu Äine fijakeri i Äeze, bogato ukrašeni belim peškirima i cveÄem. Na Äelu kolone najÄešÄ‡e je išao fijaker u koji su bili upregnuti najlepši konji, najÄešÄ‡e vranci. U tom fijakeru su sedeli mladoženja i starojko. Svatovi su oblaÄili narodnu nošnju, devojke bele vezene bluze, jeleke i skute sa tamnim keceljama, a momci sveÄane crne pantalone od porheta, bele košulje i vermen (ukrašeni prsluk ), sa šubarom na glavi. Svi su na nogama imali opanke i vunene vezene Äarape.U svakom fijakeru je bio po jedan sviraÄ. Zvuci starih pesama prostirali su se maÄvanskom ravnicom, na putu do mladine kuće. Sam Äin ulaska u dvorište mladine kuće odlikovao se izuzetnom lepotom, ali i dramatikom.
Da bi svatovi mogli da uÄ‘u mladoženja je morao kuburom da gaÄ‘a jabuku, koja se obiÄno zakaÄivala na visoku motku pored velike kapije. Ponekad bi se jabuka uvezivala tankom žicom da se ne raspadne od prvog mladoženjinog hica. Tada bi, ponositi i tvrdoglavi mladoženja sa svojim jaranima pucao dok se delići jabuke ne razlete na sve strane. Tek tada svatovi ulaze i sedaju za stolove. Kada zetovi "plate" mladu, ona u pratnji devera i svog brata ili braće izlazi iz kuće. Mlada je oko vrata nosila nisku dukata. Broj dukata je oznaÄavao koliko su bogati njeni roditelji. Ako je u niski veći broj dukata, mlada je bogata, odnosno ona je mirazaÄa. MirazaÄa, MaÄvanka je u novi dom "unosila" zemlju, stoku i svoj ruÄni rad.Veselje se nastavljalo uz igru, zdravice, šale i ruÄak. Posle ruÄka svatovi vode mladu na venÄanje, a zatim u njen novi dom. U prvim godinama braka mladenci su živeli u vajatu. Za sina koji se ženi otac je pravio novi vajat. Pred njim je svekrva doÄekivala svoju snahu. Pre ulaska u kuću mladenci su podizali nakolÄe. NakolÄe je malo muško dete. Mlada je iz sita bacala pšenicu, a preko kuće jabuku u koju su zabodeni novÄići. Pre ulaska, mlada je ljubila prag vajata. Ove pojedinsti simbolizuju sreću, zdravlje i berićet cele porodice.