Borisav Simić - pesnik
Borisav – Bora Simić Joja je roÄ‘en na Krstovdan 27. septembra 1929. godine u maÄvanskom selu Glušci. "U glušaÄkom zaglušju blatnjavih i prašnjavih šorova" — kako naglašava Dr. Vladeta Košutić 1967. godine u Antologiji srpskih seljaka pesnika "Cvetnik". Neshvaćen od sredine u svim vremenima, Boru je rodila majka Ljubica, roÄ‘ena u istom selu, od familije Kostadinović. Prezime je dobio od oca Dušana, Solunca, ranjenog u selu Stara Popadija, ispred KajmakÄalana. Završio je samo Äetiri razreda osnovne škole u rodnom selu, a kasnije Äitao iskljuÄivo sa iscepanih novina, koje je kao Äobanin nalazio zakaÄene na trnovitim poljskim žbunovima. Gutao je nejasne i isprekidane tekstove, uvek željan novih saznanja o svetu. UÄitelj mu je bio Mihailo Äuriić, jedan maštovit Äovek koji se kasnije zapopio i Bori 1939. i 1940. predavao veronauku, što mu je još više raspaljivalo maštu, osiguravajući u budućnosti maštara u poeziji. Tako Äitajući oduvane papire novina sa trnja i trnjina, skine Bora u Kućištu sa takvog jednog žbuna 1953. godine reportažu iz "Borbe" o najstarijem seljaku pesniku Živanu Stevanoviću iz Brestovca u Gruši. Kad je Bora proÄitao naslov teksta "Srpski seljak slavi trideset godina svog književnog rada", to ga je toliko ohrabrilo da je odmah seo i napisao po prvi put u životu svoju pesmu.
...Šezdesetih godina, zajedno sa Dobricom Erićem, Darinkom Jevrić, MomÄilom Tešićem, Vukosavom Andrić, Milenom Jovović i Srboljubom Mitićem biva zastupljen sa većim brojem pesama u antologijama i izborima pesama u redakciji Dragiše Vitoševića, dr Vladete Košutića i drugih, štampanih sem na srpskom i na italijanskom, francuskom i španskom jeziku. To su antologije: Orfej meÄ‘u šljivama, Kragujevac, 1963, Cvetnik, Prosveta, Beograd, RizniÄari zemlje, ÄŒaÄak, MaÄvanska lirika, Bogatić, Posavska lira, BrÄko, Antologija pesama ŠapÄana i Podrinaca, Šabac, 1994. i Srpska seoska poezija (na francuskom, u prevodu pesnikinje Fransoaz Han). U rukopisu ima više poema i monodrama.